Povodom jubileja 1o godina obnove Crnogorske nezavisnosti i hiljadu godina državnosti “Crnogorska ekspedicija Olimp 2o16” u čijem sastavu je bila i delegacija IPA Sekcija Crna Gora , u periodu od 18-25. septembra 2016. godine uspješno su se popeli na najviši vrh “Mitikas” 2917 m nadmorske visine na planini Olimp Grčke prijestonice božanstva, slobode i neprolaznosti.
Uspon koji sam željno očekivao
Dolazak u Leptokariju na obali Grčkog mora nije me smarao usput, jer iznad ovog grada uzdignuto stoji planina Olimp sa svim svojim karakteristikama koje ima (bogovima, olimpijskom vatrom i dr.) što je čine jedinstvenom i posebnom.
Posljednja stanica za autobus je u Prioni 1100 metara, mjesto od kojeg počinje uspon na planinu Olimp.
Popeti se na Olimp i spustiti za jedna dan jako je teško, zato prvog dana za 3,5 sati došli smo do Refuge 2100 m. u prelijepom planinarskom domu u kojem su se smjenjivali planinari iz Evrope i svijeta i svaki u sebi nosio priču o usponu na Olimp.
Sa prvim zracima jutarnjeg sunca krenuli smo na usponu i hodajući nekoliko sati približili se vrhu, a dolaskom do Skole 2866 metara uz kratki dogovor i fotografisanje uprkos ledenoj kiši, klizavom terenu i hladnom vremenu 35 članova ekspedicije od 47 pošlo je na osvajanje najvećeg vrha Mitikasa 2917 metara.
Krećući se ka cilju iskusni planinari Vesko, Dragan, Tanja, govorili su (oprezno, gazi kompletnom cipelom, ne okreći se nazad, licem prema kamenu, drži se za uže i dr.) a ovi savjeti su omogućili svima da hrabro zakorače na vrh Olimpa. Moralo se oprezno hodati po kvasnoj litici, jer u jednom momentu kada ostaneš na ivici grebena dah zastane, a koljena počnu da klecaju. Čar usponu i moral davao je mladjani, maleni – veliki Ivo koji je tih dana jedva napunio sedam godina.
Dolaskom na vrh mitske planine ozareni uspjehom razvili smo s ponosom zastave Crne Gore, klubova planinara i IPA sekcije, zorno se zapjevala himna Crne Gore i uskliknulo se “DA JE VJEČNA CRNA GORA”.
Lijep i dirljiv osjećaj, po malo stojiš, sjediš, a onda lebdiš, pogled sa Mitikasa trči na sve strane, no našoj znatiželji tog dana na žalost ispriječila se gusta magla.
Povratak koji je trajao osam časova bio je istom stazom uz kratak odmor u planinarskom domu, usput smo sreli veliki broj planinara koji su hrlili prema vrhu planine, a mi smo silazeći uz pjesmu prepričavali uspon na Olimpu.
Dolazak u Leptokariju na obali mora završio se duboku u noć sa nekom od naših pjesama uz talase mora i kapljice vina sa Crnogorskih plantaža.
